Kako dete stiče sve više iskustva i saznanja o svetu oko sebe, tako se i povećava broj strahova. Oko treće i četvrte godine dete još nema sposobnost da napravi jasnu razliku između sveta mašte i realnosti, te se javljaju strahovi od mraka, maski, povreda, brojnih čudovišta. Već oko pete i šeste godine su sve više prisutni realniji strahovi od različitih potencijalno opasnih životinja, od povreda, da će izgubiti roditelje, smrti, pojednih prirodnih pojava (grmljavine, munja…).
Pre svega roditelji bi trebalo da budu adekvatan primer svojoj deci, kako po pitanju ispoljavanja drugih emocija i ponašanja, tako i po pitanju ponašanja kada osećaju emociju straha. Dakle, prvo preispitati sebe “Da li osećam nekada sa irealnim strahovima iste te strahove mogu “preneti“ na dete ili će dete posmatrajući takvog roditelja naučiti da ispoljava suviše intenzivne napade straha. Idealan odgovor bi bio da imate realne strahove, umerenog intenziteta. Konkretna pomoć detetu, kada ono doživljava strah, je da prepoznate i prihvatite razvojno normalne strahove deteta. To ne znači da “preterano“ učestvujete u detetovom svetu mašte, već da pošaljete poruku da je u redu osećati i tu emociju. Možete pomoći detetu tako što ćete odgovoriti da “Čudovište ne postoji stvarno, ono je samo u crtanom filmu“. U ovom procesu treba prekinuti približavanje izvoru straha. Svakako da je jedan od saveta i iključivanje svih sadržaja iz života deteta koji mogu prvocirati pojavu strahova (neadekvatni crtani filmovi sa monstrumima, čudovištima isl.).
Igra, kao domimantna i omiljena aktivnost dece je, svakako, preporučljiva “alatka“ za prevazilaženje strahova. Na primer, ako dete misli da mu je u ormaru veštica, možete se igrati igre “Isterivanje veštice iz ormara“. Pustite dete da je opiše, kako izgleda, šta možete da napravite, izmislite sredstvbo da vešticu isterate. Možete i jednostavno reći “Ne dozvoljavam da jedna veštica plaši moje dete“. Zavirite u orman i recite da je otišla. Takođe, bitno je znati da se ne preporučuje, kao vaspitna metoda, koristiti se manipulacijama i kod dece izazivati strahove od raznih osoba ili pojava, npr. „Ako me ne poslušaš doći će milicija po tebe“ i slično.
(preuzeto iz časopisa “Prosvetni pregled“ autori Nevena Cvjetićanin, psiholog i Milica Stankov, psiholog)